Očitovanje na Naredbu o poduzimanju mjera za sprečavanje širenja Smrekovog potkornjaka
Danas je posljednji dan za postupanje po Naredbi, stoga Udruge privatnih šumovlasnika Gorskog kotara, u svrhu informiranja javnosti, a posebno naših članova, ovim putem žele ukratko opisati sve do sada odrađeno, kao i buduće aktivnosti vezane uz problematiku privatnih šuma i šumovlasnika Gorskog kotara, s posebnim naglaskom na pojavu štetnika smrekovog potkornjaka.
Kako je šumarska struka još iza ledoloma početkom 2014. godine upozoravala i predviđala, svjedoci smo pojave raznih štetnika (i razne dodatne štete), posebno od smrekovog potkornjaka, u goranskim šumama. Problem je, za sada, posebno izražen na području Grada Čabra, ali sa potencijalnim širenjem u vrlo kratkom roku i na ostale dijelove Gorskog kotara. Međutim, kako je to upozorenje struke sa preko 250 godina tradicije zanemareno, nije nikakvo čudo da su zanemarena i upozorenja Udruga privatnih šumovlasnika s područja Gorskog kotara, koja su na terenu počela uočavati početke problema koji je sada, više od godinu dana od našeg reagiranja (odnosno nereagiranja svih ostalih relevantnih institucija), dosegao razinu elementarne nepogode i prirodne katastrofe. Potkornjak se danas, uz spomenuto područje Grada Čabra, raširio na područje Grada Delnica, te općina Lokve, Mrkopalj, Fužine, a širenje se nastavlja i prema ostalim jedinicama lokalne samouprave Gorskog kotara.
Kao ljudi, kao gorani, nismo se mogli pomiriti sa činjenicom da je potpuno izostala reakcija nadležnih institucija, shvativši da smo prepušteni sami sebi te da moramo nešto poduzeti. U pomalo apsurdnoj situaciji, pored svih silnih državnih poduzeća i institucija sa tisućama zaposlenih, nekolicina entuzijasta okupljenih u udruge privatnih šumovlasnika, odlučila je pokrenuti situaciju s mrtve točke. Tribine i prezentacije na temu potkornjaka, šumskog reda, Upisnika šumoposjednika i sl. nisu davale rezultate, najčešće je na predavanjima bilo više predavača nego publike. Uvidjeli smo da je jedino medijska kampanja (u svim dostupnim medijima, nacionalnim, lokalnim i regionalnim radijskim i televizijskim kućama, pisanim i elektronskm te društvenim mrežama) efektivna kao sredstvo pritiska, ali i suradnja s nadležnim institucijama, prije svega Primorsko – goranskom županijom i pojedinim lokalnim samoupravama, najbolji način da se nešto i netko pokrene, od pojedinih privatnih šumovlasnika do raznih ministarstava, uprava, službi, instituta.
Na inicijativu UPŠ Gorskog kotara, u travnju 2016. Primorsko – goranska županija, koja je tada jedina prepoznala ozbiljnost problema, organizira sastanak svih relevantnih institucija (Šumarskog fakulteta, Šumarskog instituta, Hrvatskih šuma d.o.o., Ministarstva poljoprivrede, Savjetodavne službe, Centra za brdsko-planinsku poljoprivredu) i predstavnika lokalne i regionalne samouprave. Od toga trenutka, do donošenja Naredbe održani su brojni formalni i neformalni sastanci između svih spomenutih institucija, uz organizaciju i sudjelovanje UPŠ Gorskog kotara.
U zadnje vrijeme, problematikom se iz drugih aspekata, ekoloških i gospodarskih, počinju baviti i razne druge udruge, inicijative, klasteri i sl. Bilo je krajnje vrijeme za njihov angažman, šteta što nisu prisustvovali našim tribinama u samom početku, prije godinu dana, ali bolje ikad nego nikad. Stvarno se radi o ekološkoj i gospodarskoj katastrofi, ali pritom upozoravamo da bi bilo koje rješenje izvan okvira institucija, koje se nudi s njihove strane, potencijalno predstavlja još veći izvor problema na terenu.
Naime, zbog kompleksnosti problema s jedne strane i nedovoljnog poznavanja problematike (što se niti ne pokušava prikriti) te davanja netočnih informacija s druge strane, apeliramo na spomenute aktiviste i njihove inicijative da kod davanja informacija, posebno vezano uz postupke koje su šumovlasnici dužni provoditi ili koje nikako ne smiju provoditi (npr. sječa bez doznake) u svojim šumama, konzultiraju stručnjake i relevantne propise. Iako dobronamjerni, neki njihovi savjeti mogli bi uzrokovati dodatni štetu za pojedine šumovlasnike i njihovu šumu.
Isto tako, apeliramo da se toliko ne spominje (i populistički uspoređuje) situacija i način rješavanja problema potkornjaka u Sloveniji i kod nas. Jer kod njih je, valjda, to bolje riješeno. Kada usporedite brojeve, 1.800.000 m3 u Sloveniji naspram naših (gruba procjena dvoje zaposlenih u Savjetodavnoj službi) 125.000 m3, djeluje zanemarivo. Problem je u tome što se tako onda i naše institucije počnu ponašati. Kao da problem „i nije toliko velik“. Uz to, Slovenija ima i riješeno vlasničko pitanje nad česticama, upravo suprotan omjer privatne i državne šume te drugačiji način doznake. Dakle, problem je kod njih daleko veći, odnosno više je šume zaraženo, uz daleko bolje preduvjete. Kako onda njihov način može biti nama dobar primjer rješavanja problema?
Problematika je iznimno kompleksna sa strane šumarske struke, međutim pravi problem, kako se na kraju ispostavilo, predstavlja nesređeno imovinsko-pravno stanje i poražavajuća demografska slika Gorskog kotara, kao i podkapacitiranost licenciranih izvođača radova u šumarstvu (uključujući Hrvatske šume d.o.o.) i Savjetodavne službe.
Kako smo naglašavali, usmeno i pismenim putem na spomenutim sastancima i putem raznih medija, ključno je spriječiti širenje potkornjaka, te u svakom slučaju treba izbjeći situaciju u kojoj ćemo ući u prethodno rješavanje pravnih odnosa na pojedinim česticama. Međutim, ta primjedba kao i brojne druge, prije svega upozoravanje na ranije spomenutu podkapacitiranost, jednostavno su ignorirane.
Tako dolazimo do Naredbe koja je na terenu u većem dijelu neprovediva te ostaje mrtvo slovo na papiru, zajedno sa preko 60 000 katastarskih čestica u svojem Prilogu I nad kojima bi lokalna i regionalna samouprava trebala provesti (iznimno dugotrajan, kompliciran i skup) postupak sekvestracije, ili točnije preko 60 000 postupaka. Koliko god ovaj prijedlog bio apsurdan (sadržan u prijedlogu Ministarstva pravosuđa koji potpisuje pomoćnica Ministra pravosuđa Renata Duka) i neprovediv na terenu, uvažen je od strane Ministarstva poljoprivrede, ministra Tolušića, te je sada je dio Naredbe, usprkos protivljenju i upozoravanju UPŠ i PGŽ.
Samo da ponovno napomenemo da potkornjaku u prosjeku treba tri tjedna da odradi svoj „posao“. Također neprestano informiramo nadležne donosioce odluka da tokom prosinca, siječnja, veljače, ožujka, travnja, a ponekad i svibnja u Gorskom kotaru pada snijeg, te da bi šumovlasnici trebali u roku 30 dana trebali obići tih preko 60 000 čestica (često nepristupačnih cestom ili šumskom vlakom i uništenu ledolomom), vidjeti da li postoje smreke na njoj, prepoznati napadnute potkornjakom (iako za to nisu školovani niti osposobljeni, a vrlo često niti sposobni – uglavnom staračka domaćinstva) i predati zahtjev za doznaku (iako uglavnom nemaju riješeno imovinsko-pravno stanje ili upisanu odgovarajuću kulturu – isključivo šuma), o svojem trošku izvršiti sječu, izvlačenje, uvođenje šumskog reda i daljinski prijevoz. Prodati drvnu masu drastično umanjene vrijednosti zbog smanjene kvalitete i velike količine drvne mase na tržištu, odnosno u stvarnosti dodatno platiti spomenute radove pošto im vrijednost drvne mase neće biti dovoljna u velikoj većini slučajeva. I na kraju, provesti radove sanacije i obnove u roku dvije vegetacijske sezone, također o svom trošku ako nemaju uvjete za upis u Upisnik šumoposjednika, što velika većina nema.
Znaju li donosioci i predlagatelji rješenja i odluka da državnom cestom od Bosiljeva (početka Gorskog kotara), preko Delnica do područja Grada Čabra, odnosno Prezida (granice sa Slovenijom) treba otprilike 3 sata vožnje u idealnim vremenskim uvjetima? To su upravo one ceste u izvještaju HAK-a na kojima se prije nego igdje drugdje u Hrvatskoj, proglašavaju zimski uvjeti. S lijeve i desne strane te ceste je šuma koja pokriva u prosjeku preko 80% ukupne površine Gorskog kotara (1275 km2), a otprilike četvrtina te šume je u privatnom vlasništvu.
Mišljenja smo da je Naredba o suzbijanju potkornjaka tipičan primjer pogrešne odluke donesene na pogrešnom mjestu, bez ikakvog saznanja o stvarnom stanju na terenu, praksom, objektivnim mogućnostima ili iskustvima i prijedlozima ljudi iz Gorskog kotara, u kojemu bi se ta Naredba trebala provesti pod prijetnjom sankcija i/ili izvlaštenja (sekvestracije).
Zbog svega navedenog, UPŠ Gorskog kotara zahtijevaju hitnu suspenziju i reviziju spomenute Naredbe, uz uvažavanje svih naših do sada istaknutih i ranije spomenutih primjedbi (koje smo proslijedili ministarstvu daleko prije stupanja Naredbe na snagu), te nažalost, prilagodbi još gorem stanju na terenu.
Buduće aktivnosti UPŠ odnose se na povećanje broja privatnih šumovlasnika u Upisniku šumoposjednika što je jedini način, odnosno preduvjet, da se radovi sanacije i obnove njihovih šuma (obveza iz članka VI. Naredbe) financiraju iz Fonda za općekorisne funkcije šuma (OKFŠ) ili EU fondova. Na taj način pokušavamo pomoći našim članovima da pokriju barem dio troškova.
Isto tako, pozivamo sve šumovlasnike kojima je potrebna logistička pomoć, bilo na terenu ili u pripremi potrebne dokumentacije, da nam se obrate. Jer, mi znamo kako i možemo Vam pomoći! Uz to, nastavljamo medijsku kampanju, ali i kampanju educiranja naših članova u suradnji sa Savjetodavnom službom.
Još jednom, pozivamo sve privatne šumovlasnike da kontaktiraju udruge privatnih šumovlasnika kako bi im pomogli oko njihovih obaveza, ali i da ih upoznamo i pomognemo im u ostvarivanju svojih prava.
U Gorskom kotaru, 12. prosinac 2016. godine
Udruge privatnih šumovlasnika Gorskog kotara
Udruga privatnih šumovlasnika Čabar
Udruga privatnih šumovlasnika Gorski kotar Delnice